Snaga deteta ogleda se u snazi roditelja

Odluka i želja da partneri postanu roditelji predstavlja prvi i jedan od najznačajnijih koraka u razvoju roditeljskih uloga i porodice. Kroz ovu fazu u razvoju prolaze biološki roditelji, ali i staratelji koji donesu odluku da usvoje dete ili da postanu hranitelji.

Roditeljstvo sa sobom donosi pored divnih trenutaka, zadovoljstva, sreće, osećaja ispunjenosti i pregršt izazova na koje je potrebno da roditelji odgovore. Ovi izazovi se još nazivaju i razvojni zadaci upravo jer su uobičajeni i jer se sa njima suočava većina budućih roditelja / staratelja. Neki od njih su sledeći:

  • Potreba za drugačijim načinom organizacije vremena i socijalnih kontakata;
  • Razvoj novih uloga (pored odnosa muža i žene na koji su navikli, razvijaju se roditeljske uloge – uloga tate i mame);
  • Formiranje kvalitetnog odnosa između roditelja u cilju što kvalitetnije brige o detetu;
  • Balansiranje između individualnih i partnerskih potreba sa jedne strane i potreba za brigom o detetu;
  • Formiranje i razvijanje mreže podrške oko porodice.

Način na koji se roditelji / staratelji prilagode na date izazove, neminovno će uticati na kvalitet nege koju dobija dete. Kao i većina novih situacija u kojima se nađemo, ovi izazovi mogu doprineti povećanju stresa u roditeljskoj ulozi, razvoju intenzivnijeg osećanja uznemirenosti, zabrinutosti, kao i postavljanju niza pitanja i preispitivanja. Dodatnom osećaju neizvesnosti može doprineti aktuelna situacija u zemlji i svetu uzrokovana pandemijom.

U velikoj meri roditeljima od pomoći može biti:

  • Podrška osoba u koje imaju poverenje – prijatelji, članovi šire porodice, komšije, rodbina;
  • Profesionalci koji sarađuju sa porodicom (ginekolozi, pedijatri, patronažne sestre, psiholozi, pedagozi, socijalni radnici i dr.) koji pružaju potrebne informacije i podršku u jačanju roditeljskih snaga i veština;
  • Jačanje i razvoj što kvalitetnijeg odnosa sa mužem / ženom;
  • Oslanjanje na vlastite snage i jake strane.

Neka od pitanja koja roditelji mogu postaviti sebi u cilju negovanja svog mentalnog zdravlja su sledeća:

  • Ko je za mene osoba od poverenja sa kojom mogu podeliti predmet svoje brige?
  • Šta mogu da učinim za sebe da se bolje osećam?
  • Koje aktivnosti mi prijaju, u čemu uživam?

Ova naizgled jednostavna pitanja nekada mogu biti dragoceni putokaz ka negovanju mentalnog zdravlja.

Ukoliko se jedan (ili oba roditelja) oseća duži vremenski period nesigurno u svojoj roditeljskoj ulozi: oseća snažnu zabrinutost u vezi sa brigom o detetu, potištenost, pasivnost, oseća se preplavljeno u roditeljskoj ulozi ili doživljava da nije dovoljno vešt i slično, podelite svoju zabrinutost sa osobom od poverenja i profesionalcem sa kojim ste u kontaktu i kojem verujete. Na ovaj način se otvara niz mogućnosti za pronalaženje adekvatnog rešenja i prevazilaženje poteškoća. Onoga trenutka kada prevladate vlastitu poteškoću, oslobađa se dodatni kapacitet za pružanje kvalitetne brige vašem detetu.

Osnaženi roditelji koji se osećaju zadovoljno i podržano u svojoj roditeljskoj ulozi imaju veći kapacitet i mogućnosti da se usmere na pružanje kvalitetne brige svom detetu od najranijih dana. Roditelji su prvi i najvažniji saputnici detetu u odrastanju. Da bi se obezbedila kvalitetna nega detetu, preduslov jeste mentalno zdravlje roditelja. Roditelj koji brine o sebi je snažan roditelj i onaj koji može da bude oslonac, sigurnost i utočište detetu, da prati detetove signale i na njih odgovara. Uz roditelja koji brine o svom mentalnom zdravlju dete ima u svakom trenutku snažan oslonac i priliku da razvija veštine učeći od svog najboljeg modela. Zajedničkim snagama oba roditelja, i otac i majka, imaju priliku da jačaju svoje veštine, da neguju mentalno zdravlje i svoj odnos. Kao tim stvaraju najčvršće temelje za razvoj roditeljskih veština i celoživotni razvoj deteta.

Briga o mentalnom zdravlju i razvoj kvalitetnog odnosa između roditelja, preduslov su zadovoljne  i funkcionalne porodice.

Katarina Ostojić, psihološkinja

Posted in Blog.