Seksualnost je svakako važan deo emocionalnog i socijalnog razvoja ličnosti. Ona ima svoj biološki, fizički, mentalni, duhovni, socijalni, etički, religiozni, kulturni i emocionalni aspekt i razvija se kroz socijalizaciju, fizički kontakt i igru. U širem kontekstu seksualnost podrazumeva ispoljavanje ponašanja koja zahtevaju privatnost i svest o polnim karakteristikama i njihovoj funkciji. Dok u užem smislu, seksualnost obuhvata konkretna ponašanja i interpersonalne odnose kroz koje osoba iskazuje svoje seksualne potrebe. Ulazak u partnerske relacije je veoma važan aspekt ljudskog života i ima bitan uticaj na razvoj pozitivnog seksualnog identiteta i emocionalno blagostanje osobe, ipak, ta tema je i dalje marginalizovana i smatra se tabuom, a uvođenje seksualnog obrazovanja u predškolske i školske ustanove nailazi na otpor u društvu.
Postavlja se pitanje, u odnosu na aktuelnu situaciju, ko se bavi seksualnim razvojem dece? Ono što se najčešće čuje kao odgovor na ovo pitanje je roditelji ili škola. A ko obučava roditelje? Ili još teže pitanje je “Ko obučava nastavnike”? Ako idemo dalje možemo videti da većina stručnjaka, pedagoga, psihologa i drugih, jako malo podataka o seksualnom razvoju dece i mladih dobijaja u toku formalnog obrazovanja. Često se javlja fenomen loptice gde roditelji očekuju da škola i stručnjaci prenesu znanje, a u školama se očekuje da roditelji najveći deo rada na seksualnom razvoju preuzmu na sebe. Posledice su višestruke: roditelji ostaju needukovani i uz veoma oskudnu podršku kada je u pitanju tema seksualnosti; deca ostaju bez informacija i ceo spektar seksualnosti je pod velom tajne i stida (uz medijski formiranu sliku o seksualnosti i partnerskim relacijama); stručnjaci ostaju nemoćni jer nisu edukovani kako da rade na tu temu sa decom, kako da rade sa roditeljima i šta treba da rade, u koje vreme? Koje su to informacije koje su potrebne deci i roditeljima u određenoj razvojnoj dobi deteta i porodice? Odgovori na sva ova pitanja najčešće izostaju…
Pređimo još jedan stepenik.. Seksualnost osoba sa intelektualnom ometenošću i autizmom
Osobe sa invaliditetom imaju iste seksualne potrebe i osećanja kao i osobe iz opšte populacije, a mogućnost zadovoljenja ovih potreba im je jednako važna, ipak, oni se često suočavaju sa nedostatakom mogućnosti da istraže svoju seksualnost, kao i manjkom edukacije o seksualnosti, kako njihove tako i ljudi iz njihovog okruženja. Predrasude o seksualnosti ovih osoba su još uvek veoma izražene u porodicama i u stručnoj javnosti. Mnogi smatraju da osobe sa IO i autizmom nemaju dovoljno razvijenu svest o vlastitoj seksualnosti i da su nezainteresovane za uspostavljanje intimnih odnosa. Prema izjavama roditelja osoba sa IO oni se osećaju nepripremljeni da svojoj deci pruže seksualnu edukaciju i često imaju strah da njihovo dete neće znati da ispolji seksualne impulse na socijalno prihvatljiv način i veruju da će razgovor o seksu biti ohrabrenje za konkretno seksualno ponašanje. Roditelji osoba sa IO i autizmom često imaju strah da će njihovo dete biti žrtva seksualnog zlostavljanja što ima za posledicu da su restriktivni u smislu dopuštanja njihovoj deci da imaju seksualna iskustva. Ovakvi stavovi često rezultiraju time da su seksualni nagoni osoba sa IO i autizmom potiskivani, a problemi seksualnog ponašanja ignorisani. Postoje i objektivne prepreke u uspostavljanju partnerskog odnosa osoba sa IO i autizmom, kao što su ukalupljenost unutar uskog i kontrolisanog socijalnog života, nedostatak pravovremenog i prilagođenog seksualnog obrazovanja ovih osoba i nepostojanje privatnosti što u velikoj meri onemogućava seksualne kontakte.
Zbog česte nemogućnosti ostvarivanja adekvatnih partnerskih odnosa, a ipak prisutnih, potisnutih seksualnih potreba i želja, prilikom razvoja seksualnosti kod osoba sa IO i autizmom može doći do ispoljavanja različitih problema u ponašanju. Problemi mogu biti u vidu neprimerenog izražavanja seksualnih potreba ili njihovog usmeravanja prema neadekvatnoj osobi. Kao posledica dugogodišnjeg postojanja ovih problema mogu se javiti I problem u vidu agresije, anksioznosti i napetosti.
Stručnjaci imaju značajan uticaj na izgradnju ličnog identiteta i integriteta osoba sa invaliditetom i njihove seksualnosti, senzibilizaciju i edukaciju roditelja i stavove opšte populacije o ovoj temi. Iako je uloga stručnjaka u seksualnom obrazovanju osoba sa IO i autizmom veoma značajna oni često pokazuju, anksioznost i odbojnost da sprovode programe seksualnog obrazovanja konzervativne stavove ili ravnodušnost prema ovoj tematici. Većina stručnjaka smatra da nije dovoljno obučena i da ne poseduje dovoljne kompetencije kako bi sprovodila potrebne programe edukacije. Zbog svega navedenog učestalija je pojava retroaktivne edukacije umesto preventivne, gde do razgovora o seksualnosti dolazi tek nakon što se problem desi.
Sada se vratimo opet na ista pitanja. Kako stvari stoje sa edukacijom iz seksualnog razvoja osoba sa IO i autizmom? Koliko podrške dobijaju njihove porodice kada je u pitanju seksualni razvoj njihove dece? Kako stručnjaci i nastavnici da pravovremeno i adekvatno reaguju na bihejvioralne manifestacije seksualnosti kada najčešće ove situacije nikada niko nije pomenuo? Kako bi znali da je njihova reakcija ispravna, za dete, za odnos sa detetom, za okolinu, drugu decu?
Zbog svega navedenog odlučili smo se da se da pokrenemo edukaciju na temu seksualnosti osoba sa IO i autizmom sa cilјem da upoznamo učesnike obuke sa teorijskim i praktičnim postavkama iz oblasti seksualnog razvoja i seksualnosti osoba sa invaliditetom, procesom procene potreba korisnika, instrumentima za procenu i praćenje sposobnosti uočavanja i razumevanja razvojnih promena u oblasti seksualnog razvoja i adekvatnog ispolјavanja seksualnog ponašanja u širem i užem kontekstu, procesom izrade individualnih planova podrške u oblasti seksualnosti osoba sa invaliditetom u vidu njihove eukacije, edukacije porodica i stručnog kadra. Učesnici obuke će dobiti informacije o rezultatima istraživanja u ovoj oblasti koja su sprovedena u našoj zemlјi i inostranstvu, kao i istraživanja samih autora programa obuke.
Ovakva vrsta obuke koja pruža adekvatne informacije o karakteristikama seksualnosti osoba sa invaliditetom još uvek nije dovolјno zastuplјena u programima rada sa ovom populacijom i neophodna je svim osobama koje mogu biti uklјučene u edukaciju o seksualnosti jer daje smernice za postupanje u specifičnim situcijama vezanim za ispolјavanje seksualnog ponašanja osoba sa invaliditetom kao i rad sa roditelјima u smislu savetovanja i edukacije čime se doprinosi unapređivanju kvaliteta života osoba sa invaliditetom i njihovih porodica.
Nadamo se da smo Vam bar malo približili važnost ove teme i posledice koje ima hronično stavljanje ove teme pod tepih.
Ako procenjujete da bi Vam znanja iz ove oblasti značila u praktičnom radu i profesionalnom razvoju pridruzite nam se. Više o samoj edukaciji možete pročitati ovde.
Autorke teksta :
Daniela Tamaš i Nina Brkić Jovanović